Elvira Špelić Vidović |
U okviru projekta „Budi Internet genijalac“ učiteljica tehničke kulture Elvira Špelić Vidović u Osnovnoj školi Cetingrad u Cetingradu, 11. ožujka 2024., provela sam radionicu pod nazivom:“Uočavanje lažnih vijesti na internetu” – Pazi se prevaranata, s učenicima šestog razreda. Na radionici je sudjelovalo 10 učenika ( cijeli razred) uzrasta 11-12 godina. Radionicu sam provela tijekom dva školska sata.
Na početku sata povela sam razgovor s učenicima o vijestima kojim smo izloženi svakodnevno. Istaknula sam da postoje ljudi i skupine koji snažno vjeruju u nešto da izvrću istinu kako bi se mi složili s njima. Lažna vijest je iskrivljena informacija koja se predstavlja kao vijest. Ljudi koji ne znaju prepoznati lažnu vijest mogu je širiti i odluke donositi na temelju njih. Ako nešto izgleda kao lažna vijest moramo prepoznati indikatore da nešto nije uredu. Rekla sam im da postoje pitanja kojima ćemo se danas služiti kako bi lakše odredili koje se vijesti temelje na dokazima a koje su lažne.
Učenici su se podijelili u 3 skupine. Svakoj skupini sam dala radni list „ Što nije u redu s ovom slikom? Gdje su učenici tražili razlike između slika. Dakle danas ćemo se baviti određivanjem je li neka vijest stvarna ili lažna poput je ove naše igre.
Nastavili smo s radnim listićem „Uočavanje lažnih adresa mrežnih stranica”. Kada se objavi neka vijest prvo provjerite mrežnu adresu. Većina tvrtki ima kratke lako pamtljive adrese stoga prvi „alarm” neka vam bude svaki nepotrebni dodatak. Na mreži provjerite stranicu te novinske agencije i ako je ta agencija stvarna pojaviti će se desno od dobivenih rezultata kućica s opisom te agencije. Ako toga nema znači da adresa nije stvarna a možda više nije ni dostupna ili je prijavljena kao lažna. Učenicu su djelomično znali uočiti koja je lažna adresa mrežnih stranica – radni listić.
Isto tako trebate provjeriti naslov objave bez adrese mrežne stranice. Tada obratite pozornost na:
a) objava je sa slikom koja nam je zanimljiva a kada kliknemo na to, to uopće nema veze s viješću
b) debela tiskana slova, uskličnici, šarena slova kako bi pomislili da je ova vijest važna – pravi novinari to ne rade
c) pompozne riječi – „šokantno”, „stravično”, „skandalozno”, „neviđeno” – to isto pravi novinari ne rade, dakle ne nameću vam zaključak već u naslovu
Na primjeru:”Šokantna istina o tome što učitelji rade nakon škole!” učenici su se susreli s primjerom kako lažne vijesti s pompoznim naslovima uopće nemaju veze sa člankom koji je objavljen. Sve je to napravljeno samo da privuče pažnju.
Sljedeća važna stvar s kojim sam ih upoznala je Provjera izvora. Neke lažni izvori su dobro „zamaskirani” jer su dobri u kopiranju stvarnih vijesti. Na primjeru: Zvuče li vam ova imena kao stvarne novinske agencije (iz radnih listića). Uputila sam ih da se posluže s 3 koraka na radnom listiću „Kako odlučiti jeli izvor vjerodostojan?” kao i na pokazatelje koje smo upravo učili kako bi odlučili jeli vijest istinita ili lažna.
Važni koraci koje smo danas naučili:
Na kraju radionice došli smo do zaključka da sada kada smo naučili pokazatelje i 3 važna pitanja za uočavanje lažnih vijesti, pozorno promatranje i istraživanje može postati dio njihove svakodnevice. Na ovaj način svaki od njih postati će pametan, obziran i uvaženi digitalni građanin. Uvijek kritički razmišljati i analizirati informacije koje dobivaju na internetu.
Radionica je protekla u veselom i radišnom duhu. Učenici su međusobnim razgovorom pozitivno ocijenili radionicu i rekli da su znali do sada prepoznati neke lažne vijesti ali da nisu znali kako presuditi o nekim vijestima koje su se pokazale netočne. Rekli su da će si uvijek postavljati naučena 3 pitanja.
Na kraju radionice igrali su „Interland”.