Interakcijska funkcija digitalne tehnologije – treći dijaloški klub

  • Home
  • Interakcijska funkcija digitalne tehnologije – treći dijaloški klub
Interakcijska funkcija digitalne tehnologije – treći dijaloški klub

Treći dijaloški klub projekta Digital First 

 Sanja Janeš

U sklopu projekta Digital first koji istražuje nove pristupe poučavanju Informatike 5. prosinca 2024. održan je treći dijaloški klub na temu Interakcijska funkcija digitalne tehnologije. Na njemu je sudjelovalo 16 učitelja i nastavnika. Dijaloški klub realiziran je online, a sudionici su u raspravama svoje prijedloge iznosili u dvije dijaloške skupine uz potporu moderatora. 

Slika 1. Sudionici trećeg dijaloškog kluba 

 Ovo je treći od ukupno sedam planiranih dijaloških klubova posvećenih inovativnim pedagoškim pristupima koji unapređuju tradicionalne pristupe poučavanju informatike primjenom Hallidayevih sedam funkcija jezika djeteta. U dijaloškim klubovima raspravlja se o pedagoškim strategijama za primjenu svake od ovih funkcija u učionici, kao i o načinima vrednovanja. 

U ovom dijaloškom klubu raspravljalo se o interakcijskoj funkciji digitalne tehnologije: tehnologiji koja se koristi za razvoj odnosa i olakšavanje interakcije. Interakcijska funkcija pomaže u stvaranju odnosa i društvenih interakcija. Na primjer, riječima “idemo se igrati” pozivamo nekoga da se pridruži aktivnosti. Koristi se za uspostavljanje i održavanje društvenih odnosa. Ova je funkcija ključna za izgradnju društvenih veza i uključuje pozdrave, oproštaje i druge oblike društvene interakcije. Pomaže djeci da nauče norme i konvencije društvene komunikacije. U biti, interakcijska funkcija digitalne tehnologije odražava Hallidayev koncept pomoću različitih platformi i alata koji olakšavaju društvenu interakciju i izgradnju odnosa. Ta su digitalna sredstva ključna za održavanje osobnih veza i stvaranja zajednice u suvremenom svijetu. Učitelji i nastavnici pokazali su vlastite primjere kako kroz postojeći kurikulum Informatike provode i primjenjuju razne pristupe, strategije i alate kako bi kod učenika potaknuli primjenu i razvitak interakcijske funkcije digitalne tehnologije. 

Ključne teme bile su suradničko učenje, digitalna komunikacija i angažman na društvenim mrežama ključni su za poticanje interakcijskih vještina u digitalnim prostorima, uz osvrt na procjenjivanje sudjelovanja učenika u grupnim digitalnim projektima s obzirom na učinkovitost komunikacije, suradnje i rješavanja problema. 

Sve svoje ideje i prijedloge učitelji i nastavnici su podijelili na interakcijskoj ploči Digipad. 

 Slika 2. Digipad ploče s komentarima 

Glavni su zaključci drugog dijaloškog kluba: 

  • Kako učenici koriste digitalne platforme za uspostavljanje i održavanje društvenih veza s vršnjacima? 

Učenici u slobodno vrijeme komuniciraju putem digitalnih platformi, druže se, razmjenjuju iskustva, mišljenja i ideje te dijele prijedloge o temama koje ih zanimaju i koje su im važne. Igraju timske igre, uče i zabavljaju se. Učenici nižih razreda za svoju internu komunikaciju koriste Viber za razmjenu zadaća i dogovore. Od 3. razreda se upoznaju s Teamsom i elektroničkom poštom. Komunikacija preko Teamsa učenicima je privlačnija od komunikacije putem elektroničke pošte jer je brža i pruža više mogućnosti. Učenici viših razreda osnovne škole i srednjoškolci u Teamsu često koriste videopozive kada žele jedni drugima dati podršku i pomoći u učenju, npr. tijekom zajedničkog pisanja zadaća.

Za socijalizaciju koriste i online igre kao što su War of Thunder ili Call of Duty. Igrajući ove igre učenici se zabavljaju, ali se i povezuju, surađuju i komuniciraju s vršnjacima iz drugih europskih zemalja u virtualnim prostorima. Aplikaciju WhatsApp koriste za brzu komunikaciju i za dogovaranje susreta, razgovore i opuštanje uz prijatelje, a srednjoškolci za druženje, pozive, dijeljenje lekcija, pitanja i tekstova.

Za kooperativne igre koriste Discord jer igračima omogućava da igraju zajedno u timu te stvaraju socijalne veze temeljene na zajedničkim interesima. Srednjoškolci za sve oblike socijalizacije uglavnom koriste digitalne platforme. Za druženje i povezivanje najviše se služe Instagramom. Padlet i Canvu često koriste za izradu projekata, druženja, upoznavanja i razmjenu ideja te rezultata rada, vrednovanja u procesu izrade i predstavljanja projekata. Digitalne platforme omogućuju učenicima da se povežu s vršnjacima ne samo iz svog okruženja, nego i globalno, čime proširuju svoje socijalne veze. Učenike treba uputiti na to da postignu ravnotežu između online i offline socijalizacije te ih upozoriti na rizike od cyberbullyinga i drugih oblika online zlostavljanja, čuvanje privatnosti te moguću pojavu ovisnosti o tehnologiji.   

  • Koji oblici digitalne suradnje (npr. mrežni grupni projekti, timske igre) potiču interakciju i komunikaciju?  

Učenici vole grupni ili timski način rada u školi ili od kuće, na primjer, rješavanje zadataka u challenge verziji Kahoota. Naravno, uz to da učitelj prati njihov rad jer je to, između ostalog, dobra povratna informacija učiteljima o tome kako učenici uče i kako napreduju. Vrednovanje rada učenika može se realizirati i praćenjem njihovog rada u aktivnostima na Wordwallu koji je učenicima također omiljeni alat.

Grupni projekti tijekom kojih izrađuju interaktivne knjige ili postere u BookCreatoru također su učenicima bliske i privlačne aktivnosti. Zajednički projekti mogu se realizirati kroz Minecraft Education Edition. Učenici rade u zajedničkom Minecraft svijetu. Dio se napravi u školi, a učenici nastavljaju raditi na istom zadatku kod kuće. Prezentacije uradaka i projekata, individualnih ili grupnih, uz navedene alate mogu još zajednički raditi i na Lino ploči ili Padletu.

Učenje u paru na satovima kodiranja s pripremljenim vodičima/tutorijalima ili lekcijama pokazuje se kao odličan i učinkovit način učenja, samovrednovanja i podrške koju učenici pružaju jedni drugima.  Debata je dragocjen pristup učenju i razvoju generičkih kompetencija i učenicima je vrlo zanimljiva i dinamična aktivnost. Argumentaciju i rezultate mogu podijeliti na Tricideru, a dojmove u Flingi.

Stariji učenici prilikom ponavljanja i organizacije nastavnih sadržaja koriste tekstualni dokument u oblaku OneDrive u kojem su im pripremljena pitanja i natuknice te zadaci za ponavljanje. Pri radu na zajedničkom dokumentu podijele se u grupe i raspodijele tko će što napraviti. Na takav način zajednički i učinkovito surađuju i postižu rezultate. Za ponavljanje nastavnih sadržaja često izrađuju izazove u obliku escaperooma. Za predstavljanje rezultata projekata izrađuju prezentacije u Geniallyju i internetske stranice u Google sitesu.  Zajednička izrada digitalnih sadržaja u Loomenu ili Canvi učenicima omogućuje timski ili grupni rad, razvijanje socijalnih vještina, učinkovito suradničko učenje i samovrednovanje. 

  • Na koji način digitalni alati podržavaju ili ometaju razvoj međuljudskih odnosa u usporedbi s osobnim interakcijama? 

 Uporaba digitalnih alata, kao i svaka ljudska aktivnost, može imati i pozitivne i negativne učinke, a potrebno ih umjereno i usmjereno koristiti.

Digitalni alati mogu značajno olakšati održavanje međuljudskih odnosa i komunikaciju, osobito na daljinu. Podržavaju suradničko učenje, projektni rad, razvijaju kreativnost, omogućavaju dostupnost, lakšu i bržu komunikaciju, učenje i suradnju. Pronalazak osoba sličnog interesa i ideja je nekad bilo geografski uvjetovan, a danas lako dostupan, na primjer praćenje na društvenim mrežama (follow), Pinterest. Pravila kvalitetne komunikacije ista su i za analogni i virtualni svijet.  Digitalni alati nisu zamjena za analognu komunikaciju, već pomagalo. Stalna dostupnost je i pozitivna, ali ujedno i negativna u smislu navike da se odmah mora odgovoriti na upite ili zahtjeve, pogledati ili komentirati objave. 

Jedno je od negativnih obilježja gubitak želje za komunikacijom uživo jer se učenici, a i odrasli, osjećaju sigurnije u virtualnom svijetu u kojem žive iz sigurnosti vlastite sobe. Naravno, taj osjećaj sigurnosti uopće nije stvaran. Kao i u analognom svijetu, virtualni svijet sadrži opasnosti kojih je važno biti svjestan te razviti kompetencije i alate kako bismo ih izbjegli. Međuljudski odnosi su se promijenili i sve će se više mijenjati uvođenjem umjetne inteligencije. Mladi se danas drugačije odnose jedni prema drugima. Izgleda da im je danas važnije kako će ih drugi vidjeti i doživjeti virtualno, kako će se tamo predstaviti, nego se pokazati kakvi jesu u stvarnosti. Virtualni odnosi i komunikacija površniji su i manje je emocionalno kvalitetnih interakcija u usporedbi sa susretima uživo. Iako virtualne veze mogu poslužiti kao podrška ili nadopuna stvarnim vezama, osobne interakcije ostaju ključne za izgradnju i održavanje zdravih, intimnih odnosa.   

Komunikacija uživo nemoguća je bez gesti i mimike koje puno govore o osobi koja o nekoj temi raspravlja u određenom trenutku. Slušatelju su one putokaz kako u razgovoru pristupiti sugovorniku i nastaviti komunikaciju. U virtualnom okruženju, pogotovo ako nije vizualno, jako je teško ostvariti taj moment u komunikaciji. 

Kao zaključak ovog dijaloškog kluba sudionici su istaknuli da je potrebno je intenzivno raditi s učenicima na samopouzdanju i prihvaćanju sebe takvih kakvi jesu, poticati ih da prepoznaju i koriste svoje jake strane te ih naučiti voljeti sebe u analognom i digitalnom svijetu, razvijati kompetencije koje će im omogućiti sigurnost i privatnost te izbjegavanje nepotrebnih rizika tijekom korištenja digitalnih alata.