Elvira Špelić Vidović

U okviru projekta „Budi Internet genijalac“ učiteljica tehničke kulture Elvira Špelić Vidović u Osnovnoj školi Cetingrad u Cetingradu provela sam radionicu pod nazivom:“Nisam to mislio/la!” – Dijeli pažljivo, sa učenicima petog razreda. Na radionici je sudjelovalo 8 učenika ( cijeli razred) uzrasta 10 -11 godina. Radionicu sam provela tijekom dva školska sata.

Ključne riječi: radionica Nisam to mislio/la!, poruka, medijski sadržaj.

Uvod

Na početku sata sam sa učenicima povela razgovor na temu kako je jednu poruku moguće interpretirati na više načina.,Je li itko ikada pogrešno protumačio nešto što ste rekli, napravili, napisali ili objavili na internetu? Jesu li se naljutili ili ražalostili, pa ste morali objašnjavati da niste zapravo tako mislili? Ponekad u komunikaciji s drugima, mi sami znamo što mislimo, no ljudi s kojima komuniciramo nas ne razumiju, osobito ako se ne nalazimo na istom mjestu. To je zato što naša iskustva utječu na način na koji tumačimo sadržaje poput slika i riječi. Odgovori su bili različiti. Većinom su poruke koje šalju prijateljima bili da oni razumiju što misle no kada sam pitala kako bi te poruke zvučale da su ih poslali roditeljima ili nekom odraslom odgovarali su da to baš ne bi bilo dobro prihvaćeno.

Jedan od načina je da vidimo sebe kao stvaratelje medijskog sadržaja, a ne samo komentatore ili sudionike u medijima. Svaki put kada izrađujete internetski profil, šaljete poruku nekome, ostavljate komentar u chatu ili dijelite sliku, stvarate medijski sadržaj. Kao svi dobri stvaratelji medijskog sadržaja, trebamo pažljivo postupati pri stvaranju i dijeljenju medijskog sadržaja tako da prvo stanemo i razmislimo te si postavimo pitanje: “Kako bi netko tko je drugačiji od mene mogao protumačiti moju poruku?”

Glavni dio

Svaki učenik je dobio papir “Bijela majica”. Na majicu koju su dobili trebali su nacrtajtati emotikon kako bi se predstavili drugima. Dozvoljeno je bilo najviše 3 emotikona koje su mogli koristiti iz tablice a mogli su i sami izmisliti svoj emotikon. Za zadatak su imali 20 minuta.

Nakon toga sam ih podijelila u parove i morali su shvatiti što emotikoni na majicama drugih učenika znače. Neki su ispravno pogodili a neke smo morali pojašnjavati primjer: srce kod jedne djevojčice je značilo da je zaljubljena dok je kod dječaka značilo da je srčan (borben). Kada smo izložili majice na pano u razredu gdje su ih svi mogli vidjeti neke su majice lako mogli povezati s određenim učenikom. A neke su autori morali pojasniti naprimjer da emotikon koji je crven i izgleda kao da je ljut a ispod je nogometna lopta znači da je “opaki” igrač tj. da je jako dobar u nogometu prema svom mišljenju a ne da je “huligan” koji bi radio nepodopštine. Na radionici su jako puno naučili jedni o drugima i počeli shvaćati da se različite poruke se mogu različito protumačiti.

Završni dio

Došli su do zaključka da kao stvaratelji medijskog sadržaja trebaju prije nego što objave poruke ili slike na internetu stati i zapitati se: “Kako bi netko drugi mogao ovo protumačiti?” Jesmo li sigurni da će razumjeti što mislimo? Mogu li to krivo protumačiti? A isto bismo se morali zapitati i kada komentiramo tuđe objave. “Jesam li siguran/a da razumijem što je ta osoba mislila?” Kako mogu biti siguran/a?

Radionica je protekla u veselom i radišnom duhu. Učenici su međusobnim razgovorom pozitivno ocijenili radionicu i rekli da uopće nisu razmišljali da bi njihove poruke, objave ili slike mogle biti protumačene na krivi način. Došli smo do zaključka da jako moramo paziti što objavljujemo – “3 puta promisli prije nego objaviš!” – ovo je naša parola za buduće objave.

S nestrpljenjem očekuju novu radionicu a pogotovo kada sam im rekla da ćemo se u sklopu projekta igrati “Interland” i istraživati on line svijet.